Proteklih godinu dana zivela sam za sledece dve nedelje..
I ne mogu, jednostavno ne mogu da docekam sutra.
Sva ta sreca koju osecam i koja me ispunjava je zapravo stvarna. I to je divan osecaj.
Mislim da se nikada nisam ovako osecala ranije. Smejem se, ali onako istinski i naivno. Onako kako se mala deca smeju malim stvarima, ali iskreno. I mozda je glupo, ali mi je drago sto sam na vreme otkrila sta je to sto me pokrece, hrani snagom, i sto me tera da ustanem i da koracam dalje i kad se sve cini uzaludnim.