Ponor.

Književnost Trekbekovi (0) Komentari (5)   
 
 
 
I cemu sve to vodi
Zasto se uopste voli
Na tom putu u bezizlaz?
Kada na peronu zaborava
Ociste poslednji trag neznosti
I kada dobiju ono sto zele
Ostaje strah,samoca i bol...

Ko je izmislio nepremostiv ponor
U koji padaju sve moje nade?
I zasto volim,
Zasto zivim u obilje tuge
Koju sam sama stvorila?

Oci...
Zasto sam ikad srela te oci,
Ciji pogled sece ko mac
I taj glas od cije boje zadrhtim?

U radjanju nove ljubavi
Plasim se za smrt stare
I za trenutak pomislim gotovo je....

Ali ti neces umreti
Zauvek ces ziveti u meni
Sa tugom koja vodi u ponor.

Ja sam tako blizu
A tako daleko od tebe
I uvek se vracam proslosti
-koje nije ni bilo...

Tri Metra Iznad Neba...

Književnost Trekbekovi (0) Dodaj komentar   

Je roman Federika Moće, propraćen svojim nastavkom Želim te. Naime oba romana su ljubavna, pričaju o svakodnevnom životu mladih i o ljubavi kojoj naizgled nema kraja. Romani su između ostalog dobijali mnoge kritike i pohvale. Mnogi misle da su i suviše sladunjavi, mada se meni lično dopadaju. Što ne bismo malo začinili ovaj život sladunjavim stvarima i prespustili mašti na volju?!? Romane preporučujem svima vama... ali s' obzirom da su romani ljubavnog žanra, verujem da će više privući devojke! U svakom slučaju uživajte čitajući ih. A ja ću jednog dana, ako budem imala vremena izvući najbolje rečenice po mom mišljenju. :D

 

 

 

OPOMENA

Književnost Trekbekovi (0) Komentari (4)   
 
 
Čuj, reći ću ti svoju tajnu:
ne ostavljaj me nikad samu
kad neko svira.
 
Mogu mi se učiniti
duboke i meke
oči neke
sasvim obične.
 
Može mi se učiniti
da tonem u zvuke,
pa ću ruke
svakom pružiti.
 
Može mi se učiniti
lepo i lako
voleti kratko
za jedan dan.
 
Ili mogu kom reći u tome
času čudesno sjajnu
predragu mi tajnu
koliko te volim.
 
O, ne ostavljaj me nikad samu
kad neko svira.
Učiniće mi se negde u šumi
ponovo sve moje suze teku
kroz samonikle neke česme.
 
Učiniće mi se crn leptir jedan
po teškoj vodi krilom šara
što nekad neko reći mi ne sme.
 
Učiniće mi se negde kroz tamu
neko peva i gorkim cvetom
u neprebolnu ranu srca dira.

O, ne ostavljaj me nikad samu,
nikad samu,
kad neko svira.
Design by JuliettaRose Studio. Powered by Lifetype