.Ponovo.

Privatno Ljubav Trekbekovi (0) Komentari (7)   
-Mislim da mi se on ponovo svidja.

-Oh, pa ti ga taman zaboravis, ne prodje puno vremena a ti ga se opet setis i tako sve u krug. Toplo-hladno. Iznova i iznova.

-Da, ali ne pronalazim sebe za krivca. Ono sto osecam je krajnje neizbezno. Kao da me drzi u vazduhu, negde izmedju razuma i osecanja.

-Pa sta ces sada? Uostalom zar te nije vec pitao, i rekao sta oseca?

-Jeste. Tada nisam bila spremna. Bila sam nezrela osoba. Kajem li se? Ne znam. Kao da vreme koje je proslo samo potvrdilo sta zaista osecam. Da sam tada bila sa njim, mozda bih ga videla samo kao prolaznu osobu u svom zivotu. Sada to ne zelim. Jednom sam ga odbila. Mislis li da je to problem? A i retko ga vidjam...

-Ne budi luda. Ne trazi opravdanja. Pokusaj. Radi na tome. Ne mozes sedeti i cekati da se nesto tek tako desi. Nije kao da ce on uci kroz prozor tvoje sobe i reci kako je oduvek bio ocaran tobom, i kako te je cekao sve vreme. Zar nisi rekla da ti je skoro poslao poruku? Znaci da te nije zaboravio. Znaci da jos uvek budis malo znatizelje sa njegove strane. Pokusaj.

-Oh, nisam sigurna ni u sta. Ali plasim se. Uzasno se plasim svega. Toga da ponovo osecam. Odbijanja. Vezivanja. Neizvesnosti. Ne znam sta se desava u njegovom zivotu, a tako bih volela. Mozda ima nekoga. Sve je tako zbunjujuce.

-Joooj...nemoj to raditi sebi. Ne postoji nista lepse od osecaja da pripadas nekome. Kad imas nekoga za oslonac, i kad taj neko ima tebe. Sto se tice odbijanja, sta mislis kako je njemu bilo? Ipak je pokusao. Ipak se usudio. Sada je na tebe red.

-Ali razocarenja...

-Na njih ces misliti kasnije. Sada je vreme da uzivas. Da se prepustis.

-Svidja mi se on. On kao licnost. On kao sve o cemu trenutno razmisljam. Znas proslo je puno vremena, i mislim da je sada doslo ono presudno vreme, trenutak. Kao onda kad odlucno stojis na raskrscu i znas da treba da ides napred, jedino sto tada treba da uradis je da podignes kofer i krenes. Umorna  
sam od ovog istog bezlicnog prostora na koje sam navikla, mesta u kojem stojim. Hocu da vidim, prozivim, i osetim nove stvari. Ipak plasim se...

-Nemoj se plasiti. Dosta je patnje i bola. Podji tamo gde osecas da trebas da podjes. Ne zaustavljaj se. Ne obracaj paznju na barijere, one su samo prividne. Sreca je tu. Rasiri ruke i docekaj je. A najbitnije od svega, potrci joj u susret. Daj sve od sebe i videces, isplatice se.

-Zaista to mislis?

-Zaista. Pa?

-Onda idem. Napred. Bez i najmanjeg osvrtanja. Idem da nadjem ponovo osmeh na svom licu i ljubav u njegovim ocima. Idem da pokusam.

.Omladina.

Život Trekbekovi (0) Komentari (2)   

Evo, bas u poslednje vreme razmisljam nesto o drustvu u kome zivimo. Kako su sve prave vrednosti coveka zanemarene. Kako je tesko naci prijatelja, ili nekoga koga ce vas voleti. Cudno je ovo neko vreme. Posmatram ljude u svojoj skoli i nisu mi jasni. Vecina njih nema svoj stav, svoje misljenje, ne zna sta voli a sta ne voli. Povodljivi su i kao da im je samo bitno kako ce izgledati u tudjim ocima. Tuzno ali istinito. U skoli 95% ljudi izgleda ne formirano. Zar ne bi trebalo da budu, ipak je to srednja skola, jos godinu dana i kraj? Mislim u tom nekom periodu se svi mi formiramo, ako ne cak i ranije.  Devojke dolaze u stiklama, sa kilo sminke, dobro iskvarcovane...sto je najgore dodje pet njih i to isto obucenih. Kao da je sve sam sistem copy-paste. Normalno je da budes mrsaviji nego sto bi trebalo, inace si otpisan. Zanemarimo to sto im je mozak velicine kikirikija(i to kad otekne, jel te?).Bitno je da je svaki dan tu drugi decko, koji je naravno najmanje pet godina stariji... sto ih vise imas to bolje.Takodje je bitno da ako se slikas za neki sajt, tipa fejsbuka, imas sto manje odece na sebi. Opet sistem-sto manje to bolje. Fensi, fensi, grand, tracevi i da sljasti. To je sve. Mislim se, ako tako sada razmislja, sta ce biti za 15 godina? I pomalo mi se to gadi. No, tu je i sloga, jel? Nas 30 po 15 grupa. Samo se molim da sto pre izadjem odande i da vecinu njih nikada vise ne sretnem. Opet sa druge strane momci nisu nista bolji. Bitno je da se fura suskavac, air max, i glumi patriota. A to sto mi posle dodje pa pise sa cuvenim w,ch,sh... nema veze, jer zaboga on je gospodin Srbin. Ma nije nego.Dobra ''riba'' je devojka koja izgleda dobro(obratiti paznju na sistem-sto manje to bolje) a ne ona koja zapravo razmislja svojom glavom. Mamini i tatini pilici, sve potegnute veze i vezice da upisu skolu i imaju dobre ocene. Pa tako zauzimaju mesta i privilegije postenim ljudima koji se trude. A onda jos i nadju da glume postenje i dobar primer. More nos'te se! Ne dodjes kad je gusto, pa posle naredjas dobre ocene. A mi ostali smo budale pa treba da se ubijemo radeci?! Sveukupan uzas i raspad. Volim, bre, ljude sa stavom! Volim svestrane ljude. Ne mogu da podnem ograniceno razmisljanje. Kad vidim da ti sude na osnovu toga sta slusas, i kako se oblacis. Muka mi je od svega toga. Ne kazem da nema ljudi koji su  fensi a fini. Naravno da ih ima. Ali kao sto sam vec spomenula tesko ih je naci. Ne samo njih nego bilo koga. I tako ja sad polako zavrsavam, jer zaista na ovu temu mogu dugacko i nasiroko... a sutra me ceka kontrolni iz mate. ;)

Hajde, ljudi da menjamo nesto. Da pokazemo kako pamecu mozemo protiv sistema.

.Odluka.

Privatno Trekbekovi (0) Komentari (4)   
Ne znam.
Ja stvarno ne mogu vise. Danas sam se bas mnogo izbedacila.
Vise nisam sigurna ni u sta. I muka mi je.
Nisam takva osoba. Sve me to gusi. Sva ta neizvesnost.
Hoce li mi poslati poruku? Hoce li se setiti?
Ocigledno nece. Nece, jer da je hteo...mogao je. Imao je dovoljno vremena. I suvise vremena.
A sta ja radim? Nadam se. Koja sam budala. Proslo je mnogo. I vreme je da zivim. Ali stvarno zivim. Od kada sam se ''ogradila'' njime, nikoga vise nisam primecivala. A to nije dobro. Uopste.
Treba mi neko, treba mi ljubav. Iako sam mislila da to nikad necu priznati.
I mislim da je vreme da krenem. Da konacno krenem napred.
I mislim da moram da zaboravim sve to. Sve cega nije ni bilo, izmedju ostalog.
A mozda je tako i bolje. I ko zna, mozda jednom pronadjem ono sto toliko zelim.
Design by JuliettaRose Studio. Powered by Lifetype