Danas sam donela neke stare odluke, obećanja sama sebi. Ponovo. Pravo da vam kažem to su one odluke koje odavno vučem iza sebe ko kakav teret svoje podsvesti. I neću više. Sada ću da ih rešim tj. pre ostvarim, pa da donosim nove. Prva je odluka naravno vezana za školu. Ne mogu i neću više da gledam mamine i tatine sinove i princeze koji su bolji od mene a imaju mali milion veza i vezica, pritom su još i ograničeni, maloumni i veze oni sa životom nemaju. Jeste da ja ne volim ekonomiju i da nisam tip koji voli praktične poslove, ali to nije opravdanje. Hoću da u tom pogledu budem bolja!
Eto, danas prvi školski dan u ovoj 2010. a ja našla da se uspavam. Jedva sam pronašla čitavih 15min. da se spremim. Uh, kako mrzim kad sam od ranog jutra u frci, onda me nervoza prati ceo dan. Volim lepo da ustanem ranije, da popijem jutarnji nes(koji će me zagarantovano držati budnom prva tri časa) i da doručkujem kući, a ne da jedem one bljuvotine u školi.
Tako da obećavam da ću se buditi od sada na vreme i da neću kasniti. Da li je to moguće? ;)
Sledeća odluka je da ću skinuti ova 2-3 kg. prema mom mišljenju-viška. Mislim da je ova odluka najteža. Sećam se da sam jednom uspela i da sam bila toliko srećna da sam odlučila da ću kao nagradu pojesti čokoladu. Onda verovatno znate kako je to na kraju izgledalo, jedna za drugom.. a i čovek se opusti previše...
Uporedjujem jučerašnji i današnji dan. Totalna suprotnost. Mislim da već duže vreme nisam bila tako srećna kao juče kada je Sunce napokon sijalo. Ništa i niko nije mogao da utiče na moje očigledno pozitivno raspoloženje(ok, ne računjajući na to kada me je mama podsetila da do proleća ima još tri meseca..ali i to sam brzo zanemarila). Dan kao da sam ga na lutriji osvojila, divan i sasvim neočekivan. Razmišljam kako me je ovo sumorno vreme i zima prepuna lupanja glave o sto navela da zapravo volim crne olujne oblake. Gluposti, sada ne mogu da dočekam leto i sve one blažene momente koje nam ono pruža. I tako donosim još jednu odluku-meni će Sunce od sada pa nadalje uvek da sija. Nije bitno kakvo je vreme napolju, pada li kiša ili ne.. svoj život ću sebi da ulepšam!
A sada vas pozdravljam, idem da spremim nes koji sam jutros preskočila i da učim.
Zato što uprkos svemu, ja imam volje!
