Tri Metra Iznad Neba...

Književnost Trekbekovi (0) Dodaj komentar   

Je roman Federika Moće, propraćen svojim nastavkom Želim te. Naime oba romana su ljubavna, pričaju o svakodnevnom životu mladih i o ljubavi kojoj naizgled nema kraja. Romani su između ostalog dobijali mnoge kritike i pohvale. Mnogi misle da su i suviše sladunjavi, mada se meni lično dopadaju. Što ne bismo malo začinili ovaj život sladunjavim stvarima i prespustili mašti na volju?!? Romane preporučujem svima vama... ali s' obzirom da su romani ljubavnog žanra, verujem da će više privući devojke! U svakom slučaju uživajte čitajući ih. A ja ću jednog dana, ako budem imala vremena izvući najbolje rečenice po mom mišljenju. :D

 

 

 

OPOMENA

Književnost Trekbekovi (0) Komentari (4)   
 
 
Čuj, reći ću ti svoju tajnu:
ne ostavljaj me nikad samu
kad neko svira.
 
Mogu mi se učiniti
duboke i meke
oči neke
sasvim obične.
 
Može mi se učiniti
da tonem u zvuke,
pa ću ruke
svakom pružiti.
 
Može mi se učiniti
lepo i lako
voleti kratko
za jedan dan.
 
Ili mogu kom reći u tome
času čudesno sjajnu
predragu mi tajnu
koliko te volim.
 
O, ne ostavljaj me nikad samu
kad neko svira.
Učiniće mi se negde u šumi
ponovo sve moje suze teku
kroz samonikle neke česme.
 
Učiniće mi se crn leptir jedan
po teškoj vodi krilom šara
što nekad neko reći mi ne sme.
 
Učiniće mi se negde kroz tamu
neko peva i gorkim cvetom
u neprebolnu ranu srca dira.

O, ne ostavljaj me nikad samu,
nikad samu,
kad neko svira.

.Speak In Tongues.

Privatno Trekbekovi (0) Dodaj komentar   

Ko su zapravo ljudi oko nas. Da li smo stvarno nekom nepredvidivom silom bili gurnuti u njihovom pravcu. I da li uopste poznajemo svoje prijatelje, ili samo to zelimo. Mozemo li stvarno dospeti do najtamnijih delica njihovih misli,umova ili osecanja. Ono sto sam mislila da imam sa tobom, a to se je dobro utemeljeno prijateljstvo, sad mi deluje kao najobicniji prah. Nazalost cini mi se da se ne moze ponovo reinkarnirati. Ne na isti nacin. Sve tajne, dogovori, price, planovi... pali su u jedan splet nepovrativih misli. Boze, koliko smo bile slicne, koliko sam ti verovala,  i koliko racunala na tebe. UVEK. Ti jesi uvek bila tu, i na tome sam ti vecno zahvalna. Mozda ti to nisam rekla nikada u lice, ali znam da si to mogla osetiti mojim gestovima. Bila si moj alter ego.  Zasto moram da pricam u proslom vremenu. Nije fer. Nikada mi nece biti jasno, zasto si umesto mene, kao najboljeg prijatelja, izabrala njega. Da sam znala da ce te moja iskrenost povrediti i moje misljenje okrenuti protiv mene, kunem se da te reci nikada ne bih izgovorila. Kako to da ti, koja si uvek bila tako odlucna i koja si znala sta je dobro a sta nije, ipak uspela da upadnes u ruke manipulacije, potpune i nekontrolisane. Naizgled jaka osoba, sigurna, ... sa njenim osetljivim duhom koji je dobro skriven ispod slojeva njenih licnosti ali koga je ipak moguce pronaci. Ja jesam. Koliko smo samo puta jedna drugoj dovrsavale recenice i misli. Kako mi to sada nedostaje. Da li nekada pomislis na mene. Setis li se nasih planova. Ja u Italiji, a ti dolazis kod mene, pa se od jutra do veceri setamo, pijemo makijato na trgovima, bezimo od golubova u Veneciji... A naseg hipi kombija, stana u podkrovlju, zajednickih letovanja. Kazu da je ljubav slepa, a da prijateljstvo odlucuje da zazmuri. Znam da smo mi, ti koji biraju da ne vide lose u svojim prijateljima. Ali ja sam u poslednje vreme to dugo cinila. Sad mi je jasno da moram jednostavno da pustim sve to, i da nastavim dalje. Bice u zivotu jos prijatelja, ali ne i istih snova, tajni, trenutaka. Ti si jedan deo mog zivota potpuno promenila i nacinila ga lepsim. Ti si bila ta koja mi je pomogla da prodjem kroz jedan tezak period. I ako me se jednom ponovo setis i uvidis svoje greske(ovime ti ne prebacujem), spremna sam da ti opet puzim svoju ruku.

 

...Ti voglio bene e ancora con tutto il cuore te lo dico,
Anche se da due settimane non sei più,
Mio amico...

 

Design by JuliettaRose Studio. Powered by Lifetype