.Odluka.

Privatno Trekbekovi (0) Komentari (4)   
Ne znam.
Ja stvarno ne mogu vise. Danas sam se bas mnogo izbedacila.
Vise nisam sigurna ni u sta. I muka mi je.
Nisam takva osoba. Sve me to gusi. Sva ta neizvesnost.
Hoce li mi poslati poruku? Hoce li se setiti?
Ocigledno nece. Nece, jer da je hteo...mogao je. Imao je dovoljno vremena. I suvise vremena.
A sta ja radim? Nadam se. Koja sam budala. Proslo je mnogo. I vreme je da zivim. Ali stvarno zivim. Od kada sam se ''ogradila'' njime, nikoga vise nisam primecivala. A to nije dobro. Uopste.
Treba mi neko, treba mi ljubav. Iako sam mislila da to nikad necu priznati.
I mislim da je vreme da krenem. Da konacno krenem napred.
I mislim da moram da zaboravim sve to. Sve cega nije ni bilo, izmedju ostalog.
A mozda je tako i bolje. I ko zna, mozda jednom pronadjem ono sto toliko zelim.

.Secanja.

Privatno Trekbekovi (0) Komentari (2)   

Danas se videh sa njom, sa starom drugaricom, koju inace ne vidjam toliko cesto koliko bih to zelela. Ili je mozda ne vidjam zato sto ja tako zelim. Toliko toga smo prosle zajedno. Trenutci. Momenti. Ne zaboravne uspomene. Volim je. I znam da ona voli mene. Osecam to. Osecam kad se trudi. Kad odlaze razne obaveze, samo da bi se videla sa mnom. Vidim to u njenim recima. U njenim ocima. Onda kada nastane tisina, prijatna tisina, i kad obe utonemo u secanja. Lepa, stara secanja. Tuzna secanja. Prijatna i neprijatna. Ali pre svega zajednicka secanja.  Ista ona divna, detinjasta, nevina secanja koje smo prozivele zajedno. Dobar je to osecaj. I nedostaje mi. Mozda se ne trudim da je cesce vidjam, a mozda bih mogla da pokusam. Mada imam strah od vezivanja za nekoga. Ne zelim opet da prodjem kroz ista razocarenja. Prosli put je to bilo gorko, nimalo ukusno. Kroz sve ono kroz sta sam prosla, samo sam potvrdila cinjenicu da si u zivotu uvek sam na kraju. Da, ovako je dobro. Vidjam je retko, ali zato nema ruznih svadja, uvreda, i nepotrebno izgovorenih reci. Osecam tada samo lepotu trenutaka i iskrenih emocija. I volim je.

 

 

 

.Jos Uvek Te Volim.

Privatno Ljubav Trekbekovi (0) Komentari (2)   

 

 

Gotovo je. Vasi su se putevi razdvojili.

I ti se pitas: kakav je smisao svemu ovome?

Protekli meseci, godine. Krivudavi putevi. Usponi, padovi. Zatim te zivot iznenadi, posle toliko vremena nadjete se opet licem u lice. Crvenilo, neprijatnost. "Kako si?", "Kako je proslo puno vremena", "Drago mi je da si dobro."

Ponovo oci u oci. Ali samo na tren. Zatvaras oci. Verovatno i on radi to isto. Izgubljena ljubav je ponovo tu. Evo odgovora na tvoje pitanje. Lezi u njegovim ocima, ljubav je jos uvek tu, jos uvek postoji.

Zauvek. Mala linija koja vas spaja.

Ti si na zemlji, bez daha, bez nade, u tisini izgubljene ljubavi.

Zivot je gotov. Ti samo zelis da umres. I cak izgleda kao da nema vise suza. Kao da si ih sve isplakala. Nema vise nade, radosti prilikom ustajanja, prilikom sastajanja, nema vise uzbudjenja kada ga vidis. ''Sta da obucem?Da li ce mu se dopasti?Hoce li me poljubiti?'' Prvi sastanak, drugi, treci, svaki dan.

A onda iznenada-kraj. Nema vise tih dana. Ne volis ga vise. Nikada. Ponavljas u sebi neprekidno.

Ali zivot te iznenadi, neko se iznenada pojavi i da ti sve odgovore koji su ti potrebni. Novi je dan.

Prvi dan, prvi sastanak. Opet emocije. ''Sta da obucem?Da li ce mu se dopasti?Hoce li me poljubiti?'' I spremna si za novu avanturu.

Svako kaze da zasluzujes da zaboravis. Ali u tebi, u tvom srcu, u tvojoj glavi, prolaze samo ove reci- Jos uvek te volim.

Prolazi samo njegovo ime. Pokusavas da ne mislis. Izlazis sa prijateljima, ali shvatas sta pokusavas da nadjes. Medju licima drugih ljudi. Osmesima, ocima, nepoznatim ustima. On nije tamo. Zasluzujes da zaboravis. Izlazis na ulicu i u momentu ti se ucini da ga vidis. Ali ne. To nije on. Samo lici na njega. Iluzije. ''Jos uvek te volim.'' Kada ucis, kada jedes, kada sanjas. ''Jos uvek te volim.'' Kada si uplasena, kada si sa prijateljima, kada si ljuta i kada odlazis.

Ujutru, popodne, uvece. ''Jos uvek te volim." Iako boli, ali ne znas drugacije. Neizbezno je.

"Jos uvek te volim."

Design by JuliettaRose Studio. Powered by Lifetype